Zadnjih godina šećer, uz masnoću i sol dio svetog trojstva industrije prerađene hrane skoro svakodnevno je na optuženičkoj klupi.  Nebrojeni članci i knjige su napisane na ovu tematiku. Međutim sa ovom sveprisutnom tvari imamo nemali broj veza koje se protežu od bioloških do kulturoloških, veze koje nije lako prekinuti. Međutim, zbog rastućeg broja znanstvenih istraživanja o posljedicama prevelike konzumacije šećera po naše zdravlje negdje moramo početi.

Prvi i najvažniji korak je informiranje o prisutnosti i značaju šećera u našoj kulturi i prehrani, te o njegovoj povezanosti sa našom biologijom. Šećer ima sposobnost da šalje našem organizmu signal zbog kojeg ga tijelo tumači kao važnim za preživljavanje. To je signal o količini kalorija koje šećer sadrži po gramu. Takva gustoća kalorija se teško nalazi u prirodnom obliku. Naša tijela su evoluirala u sadašnji oblik u vremenima kada se toliko količina kalorija teško nalazila u prirodi. Slikovito rečeno, kad pojedemo samo jednu žlicu šećera naše tijelo šalje signal mozgu: “Ne mogu vjerovati da smo našli ovoliko borovnica odjednom!!! Bolje jedi šta više jer tko zna kada ćemo opet naći ovoliko!!! Za usporedbu, žlica šećera ima 57 kalorija koliko ima i 100g borovnica.

Iz neprilagođenosti našeg organizma na ovoliko obilan unos kalorija proizlazi cijeli niz zdravstvenih problema koje ćemo obraditi u ovom članku.

Kratka povijest šećera

Prvi šećer u rafiniranom obliku pojavljuje se u Indiji oko 500 godina pr.n.e. Tada je otkrivena metoda prerade sirupa u kristale koji su bili lakši za transport. Ovaj proizvod je u tadašnjoj Indiji bio poznat kao khaand odakle i dolazi engleska riječ candy. Do prvog stoljeća rafinirani šećer dolazi do Evrope gdje se koristi uglavnom kao dodatak lijekovima ne baš ugodnog okusa. Sve do 18 st. šećer je bio luksuz kada postaje ekstremno popularan i tražen u tolikoj mjeri da pokreće ogromnu revoluciju u prehrani, ekonomiji, kulturi i društvu. Ovdje nećemo ulaziti u ove detalje, ali šećer se vezuje uz porast u trgovini robljem za plantaže, cvjetanjem trgovačkih ruta i početak onog šta danas poznajemo kao industrija prerađene hrane. U otprilike 250 godina potrošnja dodanog šećera po glavi stanovnika u zapadnom svijetu raste od 2 kg do 70 kg godišnje. Ovaj period se s gledišta ljudskog bića prosječne životne dobi od 90 godina čini puno, ali za organizam koji je evoluirao nekoliko stotina tisuća godina je dijelić sekunde.

Šećer kao nagrada, proslava ili utjeha

Šećer je usko povezan s načinom na koji proslavljamo, nagrađujemo ili se tješimo. Ta veza počinje od malih nogu. Skoro svaka bitna društvena proslava od Božića, Nove godine, Uskrsa do Velentinova je povezana sa povćanom konzumacijom šećera. Nagrađujemo sebe ili  djecu u boljim trenucima u životu i koristimo ga kao utjehu u težima.

Uz već navedeno šećer je sastavan dio trenutaka u kojima se opuštamo, kao šta su odlazak u kino, utakmicu, koncert ili svakodnevno prijateljsko duženje. Svaka od ovih prilika je nezamisliva bez velikih količina slatkiša i bezalkoholnih slatkih napitaka.

Šećer utječe na naše centre zadovoljstva što ga čini vrstom droge

Šećer ne mijenja samo naše fizičko stanje nego i mentalno i emocionalno stanje. Stimulira i utječe na produkciju dopamina, neurotransmitera u mozgu koji čini da se dobro osjećamo. Može proizvesti i osječaj euforije, a nagli porast glukoze u krvi stvara osječaj energetičnosti. Problem je šta nakon svake od ovih epizode slijedi pad praćen depresijom i bezvoljnošću za koje je najbolji lijek, pogodili ste – još šećera! Tri kriterija koja definiraju ovisnost su: s vremenom povećan unos, apstinencijska kriza i želja koja uzrokuje relaps. Šećer ispunjava sve ove kriterije.

Pretilost

Šećer stimulira  stvaranje naslaga tjelesne masnoće. Kada imamo previše šećera u krvi jetra ga pretvara u lipide tj. masnoću u procesu zvanom lipogeneza. Kada imamo previše lipida u krvi tijelo postaje otporno na hormon leptin. Leptin je hormon koji signalizira sitost, tako da tijelo nikad ne dobije taj osjećaj. Više leptina u krvi ukazuje na otpornost na leptin.Ovo je u principu dobra stvar za organizam koji živi u prirodi i ovisi o hrani koju nađe. Za modernog čovjeka koji živi u obilju hrane predstavlja siguran put ka zdravstvenim problemima, a za rastući broj ljudi i garanciju kraćeg života.

Hormonalni disbalans

Povećan unos fruktoze i glukoze narušava regulaciju testosterona i estrogena zbog povećane proizvodnje tjelesne masnoće u jetri zbog viška šećera. Jetra prestaje proizvoditi protein globulin koji je esencijalan za funkcioniranje ovih hormona koji su bitni ne samo za seksualno i reprodutivno nego i za opće zdravlje organizma.

Psihološko stanje

Kada nam šećer naglo skoči i zatim naglo padne, uz depresiju i bezvoljnost mogući dodatni simptomi su umor, slabost, osjećaj gladi, zbunjenost, iritabilnost, agresija i ljutnja. U engleskom jeziku postoji termin koji opisuje ovo stanje, a to je hangry (hungry+angry). Tako istraživanja na Cardiff university u Velikoj britaniji pokazuju poveznicu povećane konzumacije šećera u djetinjstvu sa sklonošću ka nasilju u kasnijoj životnoj dobi.

Dijabetes

Bolest koja se najčešće povezuje sa povećanom konzumacijom šečera. Svi znamo da stariji ljudi dijabetes zovu jednostavno šećer, a osobu koja ga ima šećeraš. Inzulin je hormone koji na sebe vezuje glukozu iz krvi i nosi je do stanice. Zbog viška šećera u krvi osoba postaje otporna na inzulin tj. gušterača ga prestaje proizvoditi. Ovdje govorimo o dijabetesu tipa 2, koji se može dovesti u red promjenom prehrane.

Šećer je karcinomu najdraža hrana

Karicnom da bi rastao i širio se treba energiju. Stanice karcinoma stvaraju energiju iz glukoze brže nego zdrave stanice kroz proces poznat kao Warburg efekt. Smanjenje ili potpuno ukidanje unosa šećera može znatno usporiti razvitak bolesti za neke vrste karcinoma.

Ostala stanja

Već spomenuta lipogeneza stvara i povečane količine triglicerida ili lošeg kolesterola koji je povezan sa cijelim nizom bolesti koji krase vrh liste uzročnika smrti kod ljudi danas. Loši kolesterol je povezan sa karcinomom, alzheimerom, demencijom, kožnim bolestima, kroničnim umorom, artritisiom, uplanim procesima, itd.

Alternative

Stevia

Stevia je zaslađivač i zamjena za šećer dobijen iz biljke Stevia Rebaudiana. Stevia je 30-150 puta slađa od šećera, nula kalorija i glikemijski indeks 0 što znači da ne utječe na razinu šećera u krvi. Za usporedbu stolni šećer ima glikemijski indeks od 60. Najbolje je koristiti u njenom izvornom, neprerađenom obliku, ali kapi ili prah su isto u redu.

Eritrit ili Eritriol

Eritritol je prirodni šećerni alkohol, proizvodi se fermentacijom šećera koji se nalazi u kukuruzu. Slatkoća mu je 60-80% u odnosu na običan šećer, ima nula kalorija i glikemijski indeks 0.

Xsylitol ili brezin šećer

Prirodni šećer koji kemijskom strukturom pripada među alkoholne šećere, a okusom i izgledom podsjeća na običan šećer. Xsylitol ima 10 kalorija po žličici i gikemijski indeks 12.

Šećer kokosovog cvijeta

Prirodni je zaslađivač ugodnog slatkastog okusa nalik karameliziranom šećeru. Dobija se iz cvijeta kokosove plame procesom sušenja smole koja se dobije zarezivanjem. Ima glikemijski indeks od 35 šta ga ne čini zdravom, ali sigurno zdravijom varijantom od običnog stolnog šećera. Također ima veću nutritivnu vrijednost u odnosu na šećer koji osim kalorija ne sadrži nikakve esencijalne nutrijente. Tako kokosov šećer sadrži željezo, cink, kalcij i kalij. Uz ove nutrijente sadrži i vlakna koja dodatno usporavaju apsorpciju glukoze.

Resetirajte vaše nepce

Jedan od prvih koraka ka prekidanju naše veze sa šećerom je kraktotrajna apstinencija. Zbog dugogodišnjeg izlaganja prezaslađenoj hrani naša nepca su navikla na određene okuse. Ovo vrijeme može dati našim nepcima predah i vraćanje na njihove prirodne “postavke” koje mogu omogućiti da osjetite i najmanju naznaku slatkoće u hrani.

Save

Save